La vie en rose

Dobrodošli na moj blog

22.01.2015.

ZBOGOM


Na umoru još jednoga siječanjskoga dana
U gradu bijelu podno Medvednice snježne
Duša se lijepa sa životom opraštala
Kap po kap po kap po kap
A nebo odavno nije bilo tako zvjezdano
Ni mjesec tako velik i nasmijan
Na tren kao da sve je stalo
I vrijeme i bol
I sve sve je stalo
A onda se duša oprostila bijela
I predala
I prema nebu poletjela
Zbogom dušo blaga zbogom
Zbogom anđele mili zbogom
30.12.2014.

SMIRNA MIRNA MIRISNA


danas na Božić čitav sam Božji dan
glas tražila dragoga svoga
a kada ga našla nisam
kao luda u goru sam našu uplakana očajna otrčala
a gora naša mirna i mirisna je bila
tako mirna i mirisna da mir u meni zamirisao je
i glas sam dragi kroz slapove mira mirisna čula
i bilo je u glasu dragog mog metvice divlje gorske aromatične
i kadulje ljekovite ljubičaste i ružmarina eterična
i cimeta mirisna i aloje i timijana medonosna
i dušice majčine tamjanike bilo je u glasu dragog mog
i glas se dragog mog kroz goru kao smirna mirna mirisna rasuo
i kao tamjan za kađenje gorom svetom prosuo
i mir mirisni opojni gorom smirne i tamjana razlio se
i glas dragog mog u srce smireno prelio se
danas na Božić u gori smirne i tamjana
mir sam u sebi ljekoviti sveti pronašla

08.12.2014.

AKO ODEŠ


Plašiš me kada mi kažeš
Vrijeme je moje na kraju
Brzo ću te ostaviti
Ako odeš prije mene
Malo je reći bit će mi žao
Molim te
Prestani me plašiti
I živi živi
I diši diši
Pa makar i bez mene
Da srce mi ne prepukne
Ako me ostaviš
Bit će to
Kao da sam i ja otišla
Kao da me nikada ni nije bilo
Kao da nas nije ni bilo
Uzalud čekanja nadanja
Uzalud sva ljubav
Uzalud uzalud
Ako odeš prije mene
Prije vremena
Pjesme ću ti i dalje pisati
Kao da si još tu i pjesme čekati drage
I samo ti ćeš znati kako mi je bez tebe

06.12.2014.

VJERUJ U LJUBAV



Zaboli me kada kažeš mi
Mene nitko nikada volio nije
To je kao da sebe čujem
I kad kažeš mi da voliš me
A znam da ne lažeš mi
Opet do dna srca zaboli me
Nema razloga da ne vjerujem ti
Jer i sama sam takva
Treba srce slušati
Jer istinu zbori
A kad ti pjesnik to kaže
Zaboli još jače do dna duše
U pravu si kada kažeš
Da ljubav ne moli ne preklinje
Jer za ljubav se ne moli
Ona daruje
I za nju se i život
Ako treba daruje
Ništa ne traži a sve daje
Imenom mojim
Ljubav se zove
A ja imenom lijepim njenim
I zato kad kažem ti
Volim te
Vjeruj mi
U ljubav tvoju i moju vjeruj
I nemoj nikada više reći
Nitko me nikada volio nije
Volim te


26.11.2014.

PEGAZ


Na Pegazu
Konju čudesnom božanskom krilatom
U noćima nemirnim bez sna
Galopiram tebi u susret
Ništa ga zaustaviti ne može
Pegaz krila raširio
I juri leti prepone preskače
Čas kopitima po kamenu udara
Iskre iskre na sve strane
Iz nozdrva munje sijevaju
Čas rijeku s lakoćom preskače
I uz planinu kamenu se pentra
I gle već je na sinjalu
Ma ne posustaje moj Pegaz
Juri gazi leti
Žuri mu se
Zna on koliko je snažna
Kolika velika
Kolika nezasitna
Nezaustavljiva žudnja
Ni časa ne časi
Ne oklijeva
I već je na drugoj strani sinjala
Magla polegla po dolini
Sunca ni otkuda
Kapa burna nadvila se nad sinjalom
Planina i nebo i sunce pobijelili
Ali ne haje
Ne mari Pegaz moj
Ne okreće se
Ne zastaje
Samo grabi naprijed
A ja polegla po konju neosedlanom krilatom
Za grivu čvrsto uhvatila se vijornu
Pa mu tepam
Pa mu šapćem
Brže brže Pegazu moj
Da dragi ne pati više moj
I tako svu noć
Pegaz moj i ja galopiramo
Ma nikako da stignemo
Sve mi bježi izmiče
Bježiš mi ti izmičeš
Pružaš mi ruke
A ja se još čvrće za grivu grčevito uhvatila
Plašim se da s konja krilata u galopu ne padnem
A ti mi i dalje ruke pružaš
I moliš i preklinješ
I kroz fijuk ledena snježna vjetra
Što šiba me posred lica blijeda
Jecaje slušam tvoje
Ma Pegaz ne haje
Neće da stane
A ja se jadna na smrt uplašila
I kuraži nemam da s konja skočim krilatoga
A toliko malo mi treba
Malo nam treba
Pa da budemo sretni
Samo se nadam
Da na Pegaza uzjahat ćeš svoga
I u galopu za Pegazom pojuriti mojim
Kad ja snage nemam da s Pegaza u trku
U zagrljaj tvoj se bacim


26.11.2014.

PRAVO PISMO


Svaku večer
U doba ovo gluho
u noći iza ponoći
pismo ti pišem
nekada čak ga i dovršim
pa i pošaljem
i od tebe stigne mi pismo
lijepo drago
poput suze i ruže
čisto pismo
pa se zasramim
pa kažem sebi
Ne nisam ja zaslužila
pismo to kao sunce zlatno
kao duša čisto bijelo
pa ti i dalje pisma pišem
i pisma mi stižu bijela
i sve mi opraštaš
i ne zamjeraš mi
ne proklinješ me
razumiješ me
i onda kada samu sebi ne razumijem
pa me sve više sram
i sve češće i jače se rumenim
i sve mislim
kako ne zaslužujem ta tvoja pisma
začeta u srcu čedna dječaka
umorna od kajanja
od stida
i spoznaje da
pisma moja ni sjena nisu tvojima
svaku noć iznova
obečavam sebi
iznenadit ću te
napisat ću ti pismo
zbog kojeg ćeš mi sve oprostiti
svu muku
svu bol
koju su ti pisma moja nanijela
dok si čekao ono pravo pismo
koje si davno zaslužio
i mislim to ozbiljno
i želim to svim srcem i dušom
ali u doba gluho
kada svi spavaju
a ja ti se spremam pisati
umor me strašni uhvati
i sva sam ti u izmaglici
i bez snage
i bezvoljna
jer ga čekaš
kao ozebli sunce
kao žedni kapi vode
kao gladni komadić kruha
i nije da ti ga ne želim napisati
i nije da te ne želim obradovati
tugu ti i muku iz duše odagnati
samo nešto me odvlači udaljuje
a tako želim bar pismo ti pravo poslati
i osmijeh dragi probuditi


05.11.2014.

ŠTO JE OVAJ ŽIVOT U ODNOSU NA VJEČNOST




Tišinom i šutnjom zlatnom pokrila sam se
Uši da ne slušaju
Zjenice da ne vide
Srce da ljubav ne dopre do njega
Sakrila sam se
I tišinom ogrnula se
Da ljubav ne otkrijem očajnu
Da ne vidiš ne čuješ ne shvatiš
Koliko je ljubav silna a tako bez nade
I tako ostat ću skrivena pritajena prigušena
Sve dok ravnodušan ne postaneš
Dok me ne zaboraviš
Dok se ne umoriš
Dok se i sam ne okreneš tišini i šutnji
U životu ovom male su nam šanse
Tek u životu onom drugom
Ljubav će doći na svoje
I bit ćemo zajedno
Zauvijek zajedno
Za vječnost zajedno
Što je život ovaj nesretni
U odnosu na vječni
Ljubavi


01.11.2014.

RUŽA VJETROVA


tamo gore na vrhu Biokova gdje stijena do stijene se bijeli
i gdje Pjesnik kao dijete na stijeni sjedio je i more grlio je
ljubav se krili moja lepeće do neba raste na suncu i vjetru i na stijeni bliješti
spava mama gore pri gori na Mirogoju u Polju jedan
di črnbel popeva i di ćuk smrt navešća
spava ćaća na jugu na groblju malom gdje slavuj milo piva
i kak taubeka dva mi sretni smo bili
samo na Biokovu zlatnom mili moji zajedno su
tražim ih u suncu što prži u vjetrovima što pušu
u buri što na refule puše hirovitoj
na straži čekam da nevera prođe za mrtve molim se sve moje
kroz vjetrove mirisne čujem ih kako plaču smiju se dišu žive
u travama mediteranskim mirisnim grlim ih
u kadulji na kamenjaru gdje sunca puno ima mirišem ih
u dušici majčinoj u bosiljku i komoraču divljem u metvici u pelinu volim ih
duša je moja opet puna svi su dragi moji tamo na broju
s koljena na koljeno sve ih je više i više na krilima vjetrova mirisnih
s juga i sjevera s istoka i zapada doletjeli su na ruži vjetrova okupili se dragi moji
tamo gore na vrhu Biokova zlatna
gdje poslije Pjesnika i Pjesnikinja na stijeni sjedi bijeloj
i grli nebo i sunce i stijenu i more i gdje jubav se krili i lepeće
i do sunca i srca raste raste

20.10.2014.

NE TO NISAM JA



i tako evo pišem ti i ovu noć pred ponoć
a noć je mrka i bez mjesečine i sjaja zvijezda
i dolaze i odlaze oblaci tmasti crni prijetnje puni
ponekad i sijevne i zagrmi
pa vjetar zapuše i pljusak krene
a ja ti pišem dok ponoć čekam
i savjest me peče
jer ove moje česte šutnje
i samo ponekad tek rijetki stih
ne naliče na mene
a ti me zasipaš ljepotom i iskrenošću pjesama
i vraćaš me u život
u onaj moj davno zaboravljeni život
kada bijah mlada i svoja
i sve mislim da nisam poštena prema tebi
jer dok ti mene bogatstvom trpeze zasipaš
ja tebi dajem samo mrvice
a nije da sam škrta
i nije da me nije briga
eh itekako me briga
samo kažem ti da nisam svoja
i da čekam čekam da ukradem rijetke trenutke sreće
da ti se javim
da ti kažem da nisam takva
da ti priznam da me u život vraćaš
kao što me nitko nikada vraćao nije
i zato ne ljuti se na mene
i oprosti mi za svaki onaj trenutak
kada si pjesme tražio
a ja sam šutjela
ali kažem ti ponavljam ti
to nisam ja
to je neka druga
a meni je tako stalo
za dušu tu tvoju ranjivu lijepu
za svaki stih tvoj zlatni
preklinjem te
ne ljuti se na mene
ja jesam ona prava
i ti to znaš
i ja znam da opraštaš mi


16.10.2014.

OD LJUBAVI SE NE BJEŽI


Volim te toliko da gubim razum i svijest
Volim te a moram ljubav skrivati pred svijetom pred samom sobom
Eh kad bih se mogla opustiti i prestati se mučiti
Jednostavno se opustiti prepustiti zaboraviti na sve
I reći sebi
Prestani se dušo mučiti
Ovo što misliš da nije moguće moguće je
Ovo jeste ljubav o kojoj se sanja i za kojom se žudi
Što to radiš vašoj ljubavi dušo
Što radiš njemu sebi
On te hrabri uvjerava bori se
Strpljivo korak po korak gradi gnijezdo vašoj ljubavi
A što ti to radiš
Zašto rušiš svetinju kad ti je suđena
Primi dar sa zahvalnošću
I ne oklijevaj ne razmišljaj
Čega se to bojiš
Ljubav te ne može povrijediti
Ona je lijepa u svojoj čistoći
Predaj joj se bez straha
Ne oklijevaj
Opusti se i ohrabri ljubav
Reci joj da
Pruži joj ruku
Srce joj daruj
Zagrli je
I nikada je više ne puštaj
Obraduj sebe i njega
Ne budi kukavica
Budi ono što jesi
Budi ono što bi trebala biti
Nedostaje mi onaj jedan korak
Jedan jedini korak
Pa da budem sretna
Svijet u kojem živim
Nimalo me ne usrećuje
Koja je to sila u meni
Koja me sprječava da budem sretna
Hajde kreni hrabro u susret ljubavi
Ne okreći se ne bježi
Od ljubavi se ne bježi
Njoj hrli se u zagrljaj







Stariji postovi